Tečna biopsija može pružiti podršku ljekarima prilikom donošenja terapijskih odluka za pacijentkinje s metastatskim karcinomom dojke.
U narednim godinama, naučnici se nadaju da će ova metoda, putem jednostavnog vađenja krvi, omogućiti rano otkrivanje karcinoma i drugih bolesti na minimalno invazivan način.
Iako brojna istraživanja trenutno ispituju mogućnosti primjene tečne biopsije kod raka dojke, za sada se ona rutinski primjenjuje isključivo kod uznapredovalih, metastatskih oblika bolesti.

Šta predstavlja test tečne biopsije?

U osnovi, tečna biopsija je analiza krvi. Kada se primjenjuje kod osoba s rakom dojke, ova metoda ispituje uzorak krvi u potrazi za ćelijama tumora, DNK ili RNK karcinoma, kao i drugim česticama koje maligne ćelije otpuštaju u krvotok. Sve otkrivene čestice nazivaju se biomarkerima – molekulima koji ukazuju na prisustvo bolesti.

Pročitaj više: Rak dojke – testovi biomarkera

Po čemu se tečna biopsija razlikuje od klasične biopsije tkiva?

Za razliku od standardne biopsije tkiva, tečna biopsija je znatno manje invazivna procedura. Kod biopsije tkiva, ljekar mora uzeti uzorak tumorskog tkiva, što često podrazumijeva primjenu lokalne ili opšte anestezije, pravljenje reza, postavljanje šavova i određeni period oporavka. Nakon toga, uzorak se detaljno analizira u laboratoriji.

Nasuprot tome, tečna biopsija podrazumijeva jednostavno uzimanje uzorka krvi, koje se može obaviti brzo i bezbolno u ordinaciji ili laboratoriji.

Pročitajte više o vrstama biopsija ovdje: Tipovi biopsija

Kada se koriste tečne biopsije kod raka dojke?

Tečne biopsije se trenutno rutinski primjenjuju samo kod pacijenata s metastatskim rakom dojke. Njihova glavna svrha je detekcija cirkulišuće tumorske DNK (ctDNA), što su fragmenti DNK ćelija karcinoma koji su dospjeli u krvotok.

Analizom ctDNA ljekari mogu identifikovati specifične genetske mutacije prisutne u tumorskim ćelijama, uključujući mutacije kao što su ESR1, AKT1, PTEN, BRCA1/2 i PIK3CA. Poznavanje prisutnih mutacija omogućava precizniji izbor ciljane terapije, kao što su sljedeći lijekovi:

  • Orserdu (elacestrant)

  • Truqap (capivasertib)

  • Piqray (alpelisib)

  • Lynparza (olaparib)

  • Talzenna (talazoparib)

Pored toga, kod metastatskog karcinoma dojke se često radi i biopsija tkiva kako bi se procijenio hormonski i HER2 status tumora. Iako se i iz uzorka tkiva mogu dobiti informacije o genetskim mutacijama, analiza tečne biopsije daje rezultate znatno brže, jer ne zahtijeva hirurški zahvat ni složen laboratorijski postupak kao kod klasične biopsije.

Mogu li tečne biopsije pokazati efikasnost terapije kod metastatskog raka dojke?

Trenutno se tečne biopsije ne koriste za procjenu odgovora metastatskog raka dojke na terapiju, navodi dr. Kevin Fox, profesor emeritus medicine na Univerzitetu u Pennsylvaniji i specijalista medicinske onkologije s fokusom na rak dojke.

„Upotreba tečne biopsije za praćenje uspjeha liječenja metastatskog raka dojke još uvijek je u fazi istraživanja,” pojašnjava dr. Fox. „Za sada se oslanjamo na metode snimanja kako bismo procijenili djelotvornost terapije – da bismo vidjeli da li se tumor povlači ili ostaje pod kontrolom.”

Istraživanja upotrebe tečne biopsije kod ranog stadijuma raka dojke

Tečne biopsije imaju sposobnost da detektuju i cirkulišuće tumorske ćelije (CTCs) – maligne ćelije koje su se odvojile od primarnog tumora i dospjele u krvotok. Ove ćelije su od velikog značaja jer upravo one mogu biti odgovorne za povratak bolesti i razvoj metastatskog karcinoma. CTCs putuju kroz krv, stupaju u interakciju s drugim ćelijama i mogu vremenom dovesti do stvaranja novih tumora na udaljenim mjestima u tijelu.

Naučnici intenzivno istražuju na koji način otkrivanje CTCs pomoću tečne biopsije kod pacijenata s ranim stadijumom raka dojke može pomoći u određivanju terapije i procjeni ishoda bolesti. Ipak, ova metoda se još uvijek ne koristi kao standardna praksa u ranim fazama bolesti, osim u okviru kliničkih studija.

Rani stadij karcinoma dojke i cirkulišuće tumorske ćelije

Istraživanja pokazuju da je prisustvo CTCs u krvi izuzetno rijetko – u prosjeku se nalazi tek jedna ćelija na 10.000.000 bijelih krvnih zrnaca u 10 mL krvi.

Glavni izazov kod ovih ćelija jeste to što, iako ih je moguće detektovati, ne postoji način da se predvidi kada će, ako uopšte, dovesti do razvoja metastatskog tumora. To se može desiti za nekoliko godina, ali i za više decenija. Takođe, nije moguće znati gdje će se u organizmu eventualno pojaviti novi tumor. Dok se ne razviju jasni simptomi ili promjene koje se mogu dijagnostikovati, ljekari ne bi preporučili terapiju, jer bi potencijalna šteta od liječenja premašila njegovu korist.

„Tečna biopsija kod ranog stadija raka dojke predstavlja veoma zanimljivo područje istraživanja,” rekao je dr. Fox. „Ali ona ne bi trebalo da se koristi u svakodnevnoj kliničkoj praksi za ovu vrstu bolesti. Šta uraditi ako otkrijete CTCs? Ne možete preduzeti ništa, jer pacijentkinja još uvijek nema opipljiv tumor ni leziju. Pokretanje terapije u toj fazi bilo bi neetično. U suštini, pacijentkinji ostaje samo da živi u neizvjesnosti.”

Cirkulišuća DNK tumora u ranom stadiju karcinoma dojke

Testovi tečne biopsije imaju sposobnost da otkriju ctDNA i kod osoba s rakom dojke u ranom stadiju. Ovo područje je trenutno predmet intenzivnog istraživanja, budući da, slično kao i CTCs, ctDNA može biti povezana s rizikom od povratka bolesti i razvojem metastatskog karcinoma. Međutim, ako se ctDNA identifikuje kod pacijentkinje koja još ne pokazuje znake povratka bolesti, ne postoji jasno definisan protokol koji bi ljekari mogli slijediti.

U preglednom radu iz 2024. godine objavljenom u časopisu npj Breast Cancer, istraživači su istakli da ctDNA testiranje kod ranog stadija raka dojke pokazuje veliki potencijal za primjenu u skriningu, praćenju efekata terapije i detekciji zaostale bolesti. Zaostala bolest podrazumijeva sitne nakupine malignih ćelija ili pojedinačne ćelije koje mogu ostati u tijelu nakon završetka inicijalnog liječenja kao što su operacija, kemoterapija ili zračenje.

Ipak, autori studije su upozorili da i dalje postoje brojni izazovi, uključujući kako identifikovati pacijente koji bi imali najviše koristi od ovakvih testova, kada bi testiranje trebalo sprovoditi, kao i koliko su ti testovi zapravo tačni i pouzdani.

Pronađite još korisnih tematika na našem blogu.

Izvor: MammaPrint.ba