Procjena vašeg ličnog rizika od raka dojke predstavlja važan korak ka kreiranju individualiziranog plana za ranu detekciju bolesti.

Svaka osoba nosi određeni stepen rizika za razvoj raka dojke, koji može varirati u zavisnosti od prisutnosti specifičnih faktora. Što ranije saznate koliki je vaš rizik, to prije vi i vaš ljekar možete osmisliti pregledni plan koji je u skladu s vašim ličnim okolnostima.

Američki koledž za radiologiju savjetuje da sve žene dobiju procjenu rizika najkasnije do svoje 25. godine. Dodatna pažnja preporučuje se ženama afroameričkog porijekla i onima koje potiču iz aškenaskih jevrejskih zajednica, kako bi se utvrdilo da li spadaju u grupu s povećanim rizikom od raka dojke.

Procjena rizika za rak dojke

Medicinske preporuke definišu nivoe rizika od raka dojke na osnovu procjene vjerovatnoće obolijevanja tokom života:

  • Rizik se smatra prosječnim ako je ispod 15%.

  • Umjeren rizik se kreće između 15% i 19%.

  • Povišen ili visok rizik iznosi 20% i više.

Najjednostavniji način da saznate kojem riziku pripadate jeste da zamolite svog porodičnog ljekara da izvrši procjenu. Takođe, moguće je obratiti se specijaliziranim ustanovama, poput klinika za dojke ili genetskih savjetovališta, koje se bave procjenom rizika.

Ako imate određene faktore rizika – kao što je prisustvo raka dojke u porodici – vaš ljekar vam može preporučiti genetsko testiranje, ukoliko već nije urađeno.

Postoje i internet alati, tzv. kalkulatori rizika, koji mogu dati okvirnu sliku o vašem ličnom riziku. Međutim, oni ne mogu zamijeniti sveobuhvatnu medicinsku procjenu, pa je uvijek preporučljivo da rezultate dobijene putem ovih alata razmotrite zajedno s ljekarom.

Vaš rizik od raka dojke može biti iznad prosjeka ukoliko:

– nosite mutacije u određenim genima koje povećavaju vjerovatnoću razvoja raka dojke tokom života, kao što su promjene u genima BRCA1 ili BRCA2
– imate bliskog krvnog srodnika (poput roditelja, braće/sestara ili djece) kojem je dijagnosticirana genetska mutacija povezana s povišenim rizikom od raka dojke, dok vi sami još niste obavili genetsko testiranje
– u porodici postoji historija raka dojke, što znači da su jedan ili više bliskih srodnika oboljeli od ove bolesti – naročito ako je dijagnoza postavljena prije 50. godine života
– ste u mlađoj dobi (prije 30. godine) bili podvrgnuti zračenju u području grudnog koša
– vam je dijagnosticirano neko benigno oboljenje dojke koje se povezuje s većim rizikom za karcinom, kao što su lobularni karcinom in situ (LCIS), atipična lobularna hiperplazija (ALH) ili atipična duktalna hiperplazija (ADH)

Rak dojke je povezan s brojnim faktorima rizika – neki imaju jači uticaj na povećanje rizika od drugih, a na određene faktore možete uticati promjenom životnih navika. Ipak, treba imati na umu da svi uzroci i faktori rizika još nisu u potpunosti otkriveni.

Rizik od raka dojke i preporuke za skrining

Ljekar treba uzeti u obzir vaš individualni rizik za razvoj raka dojke, kao i vašu medicinsku prošlost. Na osnovu tih informacija može vam preporučiti optimalno vrijeme za početak mamografskih pregleda ili drugih metoda snimanja dojki, te odrediti odgovarajuću učestalost pregleda.

Prije nego što se posavjetujete s ljekarom o planu preventivnih pregleda, korisno je da se upoznate s najnovijim preporukama za mamografski skrining koje izdaju relevantne medicinske organizacije.

U slučaju da se na mamografiji utvrdi prisustvo gustog tkiva dojki, vaš ljekar vam može savjetovati dodatne metode snimanja, poput magnetne rezonance (MRI) dojki ili ultrazvuka. Gusto tkivo može otežati rano otkrivanje raka putem mamografije, a samo po sebi može blago povećati rizik za razvoj bolesti. Uključivanje dopunskih metoda snimanja zajedno s mamografijom može pomoći u ranijem otkrivanju raka dojke i smanjiti rizik od kasne dijagnoze.

Smanjivanje rizika

Iako se određeni faktori rizika za rak dojke, poput genetskog naslijeđa ili porodične anamneze, ne mogu promijeniti, postoji niz zdravih životnih navika koje mogu doprinijeti smanjenju ukupnog rizika. Usvajanje navika kao što su prestanak pušenja i redovno bavljenje fizičkom aktivnošću može imati pozitivan uticaj na prevenciju bolesti.

Za osobe koje imaju značajno povećan rizik od raka dojke – poput onih sa potvrđenim mutacijama u genima BRCA1 ili BRCA2 – dostupne su posebne strategije za smanjenje rizika. Ove mjere mogu uključivati preventivne zahvate poput profilaktičke mastektomije ili primjenu hormonske terapije.

Važno je da s vašim ljekarom otvoreno razgovarate o mogućnostima koje su dostupne u skladu s vašim individualnim rizikom, kako biste zajedno razvili plan za njegovo što efikasnije smanjenje.

Apsolutni naspram relativnog rizika

Kada razgovarate s ljekarom ili čitate informacije o riziku od raka dojke, moguće je da ćete naići na izraze poput apsolutni rizik i relativni rizik.

  • Apsolutni rizik* označava vjerovatnoću da će određena osoba oboljeti od neke bolesti – poput raka dojke – u određenom vremenskom periodu. Na primjer, prema podacima američkog Nacionalnog instituta za rak, prosječna žena u SAD-u ima rizik 1 prema 8 da će tokom života razviti rak dojke – to je apsolutni rizik.

  • Relativni rizik, s druge strane, prikazuje razliku u riziku između dvije grupe ljudi, te kako određeni faktor ponašanja ili izloženosti utiče na taj rizik u poređenju s osnovnim (apsolutnim) rizikom.

Primjera radi, istraživanje iz 2017. godine pokazalo je da žene koje su počele pušiti prije navršene 17. godine imaju 24% veći rizik od razvoja raka dojke. Ovaj postotak predstavlja relativni rizik. To ne znači da će te žene imati 24% šansu da obole, već da je njihov rizik 24% viši od osnovnog rizika, koji iznosi 12,9%.

Kada se ovaj relativni rizik preračuna u apsolutni porast, dobije se povećanje od oko 3% (računica: 0,24 × 12,9% = 3%). To znači da žene koje puše od rane dobi imaju ukupan doživotni rizik od raka dojke od približno 15,9%.

Relativni rizik ponekad može biti zbunjujući, jer ljudi često pogrešno misle da se odnosi na ukupnu vjerovatnoću obolijevanja. Važno je razumjeti da izražava samo procentualnu razliku u odnosu na osnovni rizik, koji može biti znatno niži nego što postotak sam po sebi sugeriše.

Mogućnost smanjenja rizika od raka dojke

Postoje načini da se rizik od raka dojke smanji. Na primjer, jedno istraživanje iz 2019. godine pokazalo je da žene koje su bile fizički aktivne – najmanje 2,7 sati sedmično umjerenim tempom (poput hodanja) ili 1,5 sat intenzivnom aktivnošću (poput trčanja) – imaju 20% manju vjerovatnoću da obole od raka dojke u poređenju sa ženama koje su bile manje aktivne. Taj procenat od 20% odnosi se na relativno smanjenje rizika, što znači da je rizik manji u odnosu na prosječni rizik koji iznosi 12,9%.

Da bismo izračunali koliko to predstavlja u apsolutnom smislu, potrebno je primijeniti jednostavan proračun: 20% od 12,9% iznosi 2,6% (0,2 × 12,9% = 2,6%). To znači da redovna fizička aktivnost može sniziti doživotni rizik za razvoj raka dojke sa 12,9% na 10,3%.

Ovaj podatak naglašava važnost zdravih životnih navika kao jednog od faktora koji mogu pomoći u prevenciji bolesti.

Pročitajte više tekstova na našem blogu.