Mamografija je radiološki pregled sa niskom dozom zračenja, koji omogućava radiologu da procijeni promjene u tkivu dojke. Ova metoda se koristi za rano otkrivanje raka dojke.

Koje su osnovne namjene mamografije?

Mamografija se primjenjuje na dva ključna načina:

Skrining mamografija

Skrining mamografija se koristi za otkrivanje znakova raka dojke kod žena koje nemaju nikakvih simptoma ili problema s dojkama. Obično se radi dva rendgenska snimka svake dojke iz različitih uglova.

Dijagnostička mamografija

Dijagnostička mamografija se primjenjuje kod žena koje imaju simptome ili ako je nešto neuobičajeno otkriveno tokom skrininga. Ova vrsta mamografije uključuje dodatne snimke dojki koji nisu dio standardnog skrininga. Također, može se koristiti za praćenje žena koje su ranije bile liječene od raka dojke.

Šta otkriva mamografija?

Mamografija može prikazati abnormalnosti u tkivu dojke, ali ne može sa sigurnošću potvrditi da li se radi o karcinomu. Ipak, pomaže ljekarima da odluče da li su potrebni dalji testovi, poput iglene ili hirurške biopsije dojke. Glavne promjene koje mamografija može otkriti uključuju:

  • Kalcifikacije
  • Mase
  • Asimetrije
  • Distorzije

Kako radi mamografija?

Mamografija se izvodi pomoću aparata posebno dizajniranog za pregled tkiva dojke. Aparat koristi niže doze zračenja u odnosu na rendgenske snimke drugih dijelova tijela, poput pluća ili kostiju. Mamografski uređaj ima dvije ploče koje komprimiraju dojku kako bi se tkivo ravnomjernije rasporedilo, što omogućava jasniji snimak uz manju dozu zračenja.

U prošlosti su se mamografski snimci štampali na velikim filmskim listovima, dok se danas najčešće koriste digitalni mamografi. Digitalne slike se pohranjuju kao datoteke na računaru.

Šta su trodimenzionalni (3D) mamografi?

Trodimenzionalna (3D) mamografija, poznata i kao tomosinteza dojke ili digitalna tomosinteza dojke (DBT), koristi sličan postupak kao standardna (2D) mamografija, pri čemu se svaka dojka komprimira iz dva različita ugla (od vrha prema dnu i sa strane). Međutim, kod 3D mamografije, aparat pravi niz rendgenskih snimaka niske doze dok se kreće u luku oko dojke. Zatim kompjuter sastavlja ove snimke u seriju tankih slojeva, omogućavajući ljekarima bolji pregled dojke u tri dimenzije. (Standardni 2D mamogram se može izvesti istovremeno ili rekonstruirati iz 3D snimaka.)

Brojne studije su pokazale da 3D mamografija smanjuje potrebu za dodatnim testovima nakon skrininga i otkriva više slučajeva raka dojke. Posebno je korisna kod žena s gustim dojkama, a trenutno se sprovodi velika studija kako bi se detaljnije uporedili ishodi 3D i standardne 2D mamografije.

Da li su mamografi sigurni?

Mamografija izlaže dojke malim količinama zračenja, ali prednosti ovog pregleda značajno nadmašuju moguće rizike od izloženosti zračenju. Savremeni uređaji koriste niske doze zračenja kako bi snimci bili visoke kvalitete. Prosječna ukupna doza za standardnu mamografiju sa dva prikaza svake dojke iznosi oko 0,4 milisiverta (mSv), jedinice koja mjeri izloženost zračenju. Kod 3D mamografije doza zračenja može biti blago niža ili nešto viša u odnosu na standardnu 2D mamografiju.

Kako bismo ove doze stavili u perspektivu, ljudi su u prosjeku izloženi oko 3 mSv zračenja godišnje iz prirodnih izvora. Ova pojava se naziva pozadinsko zračenje. Doza zračenja korištena za skrining mamografiju obje dojke približno je jednaka količini zračenja koju bi žena primila iz svog prirodnog okruženja tokom oko 7 sedmica.

Ako postoji mogućnost trudnoće, važno je da obavijestite svog doktora i rendgenskog tehničara. Iako je rizik za plod vrlo nizak, a mamografija se generalno smatra sigurnom tokom trudnoće, skrining mamografija se obično ne izvodi kod trudnica koje nisu u povećanom riziku od raka dojke.

Mamografija može dovesti do potrebe za dodatnim testovima kod nekih žena, koji ne rezultiraju dijagnozom raka dojke, ali mogu imati svoje neželjene posljedice.

Više korisnih informacija za vas možete pronaći na našem blogu.

Izvor: American Cancer Society