Klasifikacija karcinoma dojke prema stadijumu igra ključnu ulogu u procjeni prognoze izliječenja i izboru najefikasnijih mogućnosti liječenja za određeni tip karcinoma.

Nakon što se dijagnosticira rak dojke, ljekar će odrediti koje dodatne pretrage su potrebne kako bi se utvrdilo da li se bolest proširila izvan dojke. Ovaj proces, poznat kao stadiranje raka dojke, omogućava uvid u obim bolesti.

Informacije o stadijumu karcinoma pomažu ljekaru da odabere najprikladniju terapiju za vas.

Stadijumi raka dojke

Faze karcinoma dojke označavaju se rimskim brojevima od I do IV, pri čemu stadij I označava neinvazivni rak ograničen na mliječne kanale. Viši brojevi ukazuju na invazivne oblike raka. Stadij IV, poznat i kao metastatski karcinom dojke, označava da se bolest proširila na druge dijelove tijela.

Sistem stadiranja karcinoma dojke stalno se unapređuje, postajući sve detaljniji zahvaljujući napretku u dijagnostici i liječenju.

Podaci koji doprinose određivanju stadija raka dojke

Vaš ljekar određuje stadij raka dojke uzimajući u obzir sljedeće faktore:

  • Veličinu tumora
  • Prisustvo kancerogenih ćelija u limfnim čvorovima ispod pazuha (aksilarni limfni čvorovi)
  • Proširenje ćelija raka na druge dijelove tijela
  • Stepen agresivnosti ćelija pod mikroskopom (gradus tumora)
  • Prisustvo receptora za hormone estrogen i progesteron na ćelijama raka
  • Mutacije gena koje uzrokuju povećanu proizvodnju HER2 proteina
  • Rezultate genetskih testova poput MammaPrint i sličnih.

Dijagnostički testovi i postupci za utvrđivanje stadija raka dojke

Kako bi prikupio sve potrebne informacije o vašem karcinomu, ljekar koristi različite metode, uključujući:

  • Fizički pregled: Tokom pregleda, doktor će razgovarati o vašoj medicinskoj historiji, obaviti detaljan fizički pregled i analizirati rezultate prethodnih pretraga, uključujući biopsiju tumora ili sumnjivih područja.
  • Patološki nalazi: Ako je tumor i obližnji limfni čvorovi već uklonjeni hirurškim putem, patološki nalazi će poslužiti za određivanje stadija bolesti i planiranje daljnjeg liječenja.
  • Analize ćelija raka: Uzorci ćelija raka, dobijeni biopsijom ili operacijom, testiraju se u laboratoriji kako bi se odredila njihova agresivnost i osjetljivost na hormone. Također se mogu provesti testovi za otkrivanje genetskih mutacija, ako je to potrebno. Ljekar će odlučiti koji su testovi relevantni u vašem slučaju.
  • Laboratorijski testovi krvi: Iako ne služe direktno za određivanje stadija raka, krvni testovi mogu pružiti važne informacije o vašem općem zdravstvenom stanju i ukazati na potrebu za dodatnim pretragama. Oni uključuju kompletnu krvnu sliku i biohemijske testove za procjenu funkcije jetre i bubrega.
  • Snimanja dojke: Mamografija, ultrazvuk i MRI dojke omogućavaju detaljniji uvid u stanje karcinoma i pomažu u odlučivanju o eventualnim daljnjim pretragama.
  • Dodatne dijagnostičke pretrage: Ove pretrage traže znakove širenja ćelija raka na druge dijelove tijela. Ipak, nisu potrebne kod svih pacijenata, pa je važno konsultovati se s doktorom o tome što je najbolje za vašu situaciju.

Dodatne dijagnostičke pretrage mogu uključivati scintigrafiju kostiju, kompjuteriziranu tomografiju (CT), magnetnu rezonancu (MRI) i pozitronsku emisijsku tomografiju (PET).

Međutim, većina pacijenata s novom dijagnozom karcinoma dojke neće trebati sve ove testove. Ljekar će odabrati odgovarajuće pretrage u zavisnosti od specifičnog tipa raka. Ako je tumor mali i nije se proširio na obližnje limfne čvorove, dodatne pretrage često nisu neophodne, jer mogu donijeti ograničene koristi, ali i povećati troškove te rizik od komplikacija.

Za više informacija i korisne savjete, posjetite naš blog.

Izvor: MammaPrint.ba