Biomarkeri omogućavaju ljekarima da razlikuju ćelije raka dojke od zdravih ćelija. Njihovo testiranje može biti korisno pri donošenju odluka o liječenju u saradnji s vašim ljekarom.

Ove molekule, poznate i kao tumorski markeri, ukazuju na određene biološke procese ili prisutnost bolesti. Mogu se detektovati u krvi, tjelesnim tečnostima, tkivu ili ćelijama. Biomarkeri obuhvataju različite supstance, poput proteina, hormona, gena, genetskih mutacija i drugih molekula.

Ako vam je dijagnosticiran rak dojke, biomarkeri mogu imati značajnu ulogu u različitim aspektima liječenja:

  • Određivanje podtipa karcinoma – Identifikacija podtipa raka dojke pomaže vama i vašem ljekaru u odabiru najprikladnije terapije.
  • Procjena rizika od ponovne pojave – Biomarkeri omogućavaju ljekarima da procijene vjerovatnoću povratka raka dojke u ranom stadiju (recidiva) i donesu odluku o potencijalnoj koristi dodatnih tretmana nakon operacije.
  • Predviđanje odgovora na terapiju – Pomoću biomarkera može se procijeniti koliko je vjerovatno da će karcinom reagovati na određeni tretman.
  • Praćenje efekata terapije – Testiranjem biomarkera moguće je pratiti kako tijelo reaguje na primijenjeno liječenje.
  • Predviđanje toka bolesti – Biomarkeri mogu pružiti informacije o prognozi i mogućem ishodu bolesti.
  • Razvoj novih terapija – Istraživanja koriste biomarkere kako bi se bolje razumjela biologija raka i unaprijedile metode liječenja.

Kod metastatskog karcinoma dojke, koji se proširio na druge organe poput kostiju ili jetre, testiranje određenih biomarkera može pomoći u odabiru standardnih terapija, ali i u identifikaciji eksperimentalnih tretmana i kliničkih ispitivanja koja bi mogla biti odgovarajuća za vašu situaciju.

Testiranje biomarkera raka dojke

Analiza biomarkera kod raka dojke provodi se na uzorcima tumorskog tkiva ili krvi.

Postoji više različitih testova za identifikaciju biomarkera, ali nijedan pojedinačni test ne može otkriti sve biomarkere. Doktori odabiru one testove koji su najrelevantniji za vašu dijagnozu i plan liječenja.

S obzirom na veliki broj biomarkera, dostupno je i mnogo različitih vrsta testova, što može biti zbunjujuće. Osim naziva testovi tumorskih markera, ovi testovi mogu se nazivati i:

  • tumorski testovi
  • genetski testovi tumora
  • genomski testovi
  • gensko profilisanje
  • molekularni testovi
  • molekularno profilisanje
  • somatski testovi
  • testovi podtipa tumora

Više informacija o genetskim testovima možete pronaći na: MammaPrint.ba.

Razlika između testiranja biomarkera i genetskog testiranja

Testiranje biomarkera raka dojke razlikuje se od genetskog testiranja. Genetsko testiranje analizira uzorak zdravog tkiva, poput krvi, pljuvačke ili drugog biološkog materijala, kako bi se utvrdilo da li ste naslijedili određene genetske mutacije od roditelja. Ove mutacije mogu povećati rizik od razvoja raka dojke ili drugih vrsta karcinoma.

S druge strane, testiranje biomarkera kod raka dojke može uključivati analizu genetskih promjena unutar samog tumora. Ove mutacije nisu naslijeđene, već se razvijaju tokom života usljed prirodnog starenja ili izloženosti faktorima iz okoline, poput duhanskog dima. Takve mutacije nazivaju se somatske mutacije, a njihova analiza može se označavati kao somatsko testiranje ili genetsko testiranje tumora.

Obavezni biomarker testovi kod raka dojke

Kod raka dojke, testiranje tri ključna biomarkera standardni je dio analize svakog tumora:

  • Status estrogenskih receptora (ER)
  • Status progesteronskih receptora (PR)
  • HER2 status

Rezultati ovih testova biće uključeni u vaš patološki nalaz.

Status hormonskih receptora

Svaki rak dojke testira se na prisustvo dva ključna hormonska receptora:

  • Estrogenski receptor (ER): Ako ćelije raka dojke imaju receptore za estrogen, tumor se naziva ER-pozitivan. To znači da će vjerovatno reagovati na hormonsku terapiju, poput tamoksifena ili inhibitora aromataze.
  • Progesteronski receptor (PR): Ako ćelije raka dojke sadrže receptore za progesteron, tumor se naziva PR-pozitivan, što takođe ukazuje na moguću osjetljivost na hormonsku terapiju.

Pošto prisustvo ovih receptora sugeriše odgovor na hormonsku terapiju, oni se često zajedno označavaju kao status hormonskih receptora raka dojke.

  • Hormonski receptor-pozitivan rak dojke znači da tumor ima estrogenske, progesteronske receptore ili oba.
  • Hormonski receptor-negativan rak dojke označava odsustvo oba receptora.

Više informacija možete pronaći u vodiču: Status hormonskih receptora kod raka dojke.

HER2 status

Gen HER2 odgovoran je za proizvodnju HER2 proteina, koji se nalaze na ćelijama dojke i regulišu njihov rast. U određenim vrstama raka dojke dolazi do prekomjerne ekspresije HER2 proteina, što dovodi do nekontrolisanog rasta ćelija. Takvi tumori nazivaju se HER2-pozitivni i često dobro reaguju na anti-HER2 terapije.

Dodatni testovi biomarkera kod raka dojke

Pored osnovnih biomarkera, ljekari mogu provesti dodatna testiranja, ali ona nisu standardna za svakog pacijenta. Odluka o njihovom izvođenju zavisi od specifičnih karakteristika tumora, uključujući:

  • Stadij bolesti (rani stadij ili metastatski rak)
  • Podtip raka dojke (npr. trostruko negativni karcinom ili hormonski receptor-pozitivan tumor koji ne reaguje na terapiju)

Ova dodatna testiranja mogu pružiti korisne informacije za dalji odabir liječenja.

  • Ako imate uznapredovali ili metastatski trostruko negativan karcinom dojke, ljekar može preporučiti testiranje na PD-L1 biomarker. Ako je rezultat PD-L1 pozitivan, imunoterapija lijekom Keytruda (pembrolizumab) mogla bi biti korisna opcija liječenja. Više informacija možete pronaći na: PD-L1 testiranje.
  • Kod određenih ranih stadija raka dojke, može se provesti genomsko testiranje (gensko profilisanje) kako bi se procijenio rizik od ponovne pojave bolesti. Ako se utvrdi visok rizik, može se preporučiti dodatna terapija, poput kemoterapije ili produžene hormonske terapije u trajanju od još 5 godina.
  • Gen ESR1 reguliše proizvodnju estrogenskih receptora. Kod metastatskog ER-pozitivnog raka dojke, tokom hormonske terapije može doći do mutacije ovog gena, što omogućava tumorima da nastave rasti uprkos liječenju. Kada rak postane otporan na hormonsku terapiju, ljekar može preporučiti lijek Orserdu (elacestrant).
  • Gen PIK3CA kontroliše proizvodnju PI3K proteina, koji ćelijama osigurava energiju potrebnu za rast. Mutacija ovog gena uzrokuje pogrešne upute tijelu, što dovodi do nepravilnog funkcionisanja PI3K proteina i omogućava kancerogenim ćelijama da prežive i dalje rastu. Ako metastatski, hormonski receptor-pozitivan, HER2-negativan rak dojke nastavi napredovati nakon hormonske terapije i nosi PIK3CA mutaciju, može se preporučiti lijek Piqray (alpelisib).
  • Ako određeni HER2-negativni rak dojke nosi mutaciju u genu BRCA1 ili BRCA2, ljekar može preporučiti terapiju lijekovima Lynparza (olaparib) ili Talzenna (talazoparib).
  • Mutaciono opterećenje tumora odnosi se na broj genetskih mutacija prisutnih u DNK ćelija raka dojke. Ako metastatski karcinom dojke ima visoko mutaciono opterećenje i nastavi napredovati uprkos prethodnim tretmanima, imunoterapija lijekom Keytruda može biti jedna od mogućih opcija liječenja.
  • Ki-67 nivo označava prisustvo proteina koji reguliše brzinu dijeljenja ćelija, što ljekari nazivaju stopom rasta ćelija. Rak dojke sa povišenim nivoima Ki-67 obično se brže dijeli i raste, što može ukazivati na agresivniji oblik bolesti. U takvim slučajevima, ljekar može preporučiti kemoterapiju. Međutim, testiranje Ki-67 nije standardna procedura, jer rezultati mogu biti neprecizni i značajno varirati.
  • CA 15-3 nivo odnosi se na karcinomski antigen 15-3, protein koji ćelije proizvode kao odgovor na promjene u organizmu. Povišene vrijednosti CA 15-3 mogu ukazivati na prisustvo određenih vrsta karcinoma, uključujući rak dojke.
  • CA 27-29 nivo odnosi se na karcinomski antigen 27-29, protein koji mogu lučiti ćelije raka dojke. Povišeni nivoi ovog biomarkera mogu ukazivati na napredovanje metastatskog raka dojke.
  • CA 125 nivo označava karcinomski antigen 125, koji se uglavnom povezuje sa rakom jajnika, ali njegovi povišeni nivoi mogu takođe biti znak ponovnog pojavljivanja raka dojke (recidiva).
  • CEA nivo odnosi se na karcinoembrionalni antigen (CEA), protein koji se prvenstveno koristi kao marker za rak debelog crijeva, ali se može koristiti i za procjenu da li se rak dojke proširio na druge organe.

Široko molekularno profilisanje (somatsko testiranje)

Široko molekularno profilisanje, poznato i kao somatsko testiranje, molekularno profilisanje, sekvenciranje naredne generacije ili sveobuhvatno genomsko profilisanje, analizira veliki broj gena u tumorskom tkivu kako bi identifikovalo stečene (somatske) mutacije.

Ova metoda se trenutno najčešće koristi kod metastatskog raka dojke kako bi se utvrdilo da li postoje odobrene ili eksperimentalne ciljane terapije koje bi mogle biti efikasne. Primjeri testova koji se koriste u ovom procesu su FoundationOne CDx i Guardant 360CDx.

Više informacija možete pronaći na: FoundationOne.

Cirkulišuća tumorska DNK (ctDNA) i njena uloga u dijagnostici raka dojke

Cirkulišuća tumorska DNK (ctDNA) su fragmenti DNK ćelija raka koji dospijevaju u krvotok. Njihovo prisustvo može se otkriti putem krvnog testa, poznatog kao tečna biopsija. Detekcija ctDNA može ukazivati na to da ćelije raka počinju da rastu i dijele se, čak i kada je broj kancerogenih ćelija veoma mali. Zbog toga ovaj test može pomoći u ranom otkrivanju recidiva raka, često prije nego što se pojave vidljivi simptomi, poput kvržice ili bola.

Jedan od testova ctDNA, Signatera, može se koristiti kod pacijenata sa rakom dojke stadija II ili višeg nakon operacije. Međutim, još uvijek nije u potpunosti jasno kako postupiti u slučaju pozitivnog ctDNA testa kod osoba kod kojih nije potvrđen ponovni ili metastatski rak dojke. Ova metoda se trenutno istražuje u kliničkim studijama.

Široko molekularno profilisanje može se takođe koristiti za detekciju ctDNA i pružiti dodatne informacije o genetskim promjenama tumora.

Više korisnih informacija možete pronaći na našem blogu.

Izvor: MammaPrint.ba